Ne izvinjavajte se, mnogo se ne izvinjavajte!
Ako se izvinjavate bez razloga, bez razloga će vas i kriviti
Izvinjavanje deci je u trendu, i na sve strane iskaču saveti tipa „10 načina da svom detetu kažete IZVINI“. Istovremeno, anketiranje roditelja pokazuje da se sve veći procenat njih oseća kako ih okolina osuđuje, a roditeljska griža savesti poprimila je oblik epidemije. Ovim su posebno pogođene majke, koje su zbog vaspitanja i kulture sklonije da se izvinjavaju i osećaju krivim.
Svakako, povećana svest roditelja o tome da treba priznati grešku i izviniti se svom detetu je pozitivna pojava. Međutim, kako to obično biva kada se klatno sa jedne strane zaljulja na drugu, dolezi do tzv. preteranog ispravljanja (engl. overcorrection), pa smo u distanciranju od tradicionalnih autoritarnih roditeljskih figura otišli u suviše ponizno, izvinjavajuće ponašanje, poput junaka domaćeg filma “Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo” koji ne može bez ove uzrečice, iako zapravo ne zna zbog čega se izvinjava.
Paradoksalno, što smo kao roditelji spremniji da uvidimo i priznamo svoje greške, deca su sve manje zadovoljna i imaju sve više lošeg da kažu o svojim roditeljima, pa psiholozi i psihoterapeuti stalno insistiraju na tome da okrivljavanje roditelja za sve nije dobar pristup ličnom rastu. Ali kako ubediti i sebe i decu da nismo krivi za sve, ako ne možemo da prestanemo da se izvinjavamo?
Zašto izvinjavanje ne mora biti dobro?
- prečesta upotreba reči „izvini“ čini da ona gubi na težini.
- stalno izvinjavanje pravi od vas „smarača“ isto kao i stalno kritikovanje.
- stalno izvinjavanje urušava vaše samopouzdanje i hrani osećaj krivice i griže savesti.
- stalno izvinjavanje čini da drugi posumnjaju u vašu kompetenciju, misle da ste stalno krivi i da im nešto dugujete i povećava njihovo nezadovoljstvo vama.
- ljudi koji se stalno izvinjavaju time unižavaju sebe i pozivaju druge (pa i svoju decu) da ih manje poštuju.
- preterano izvinjavanje može biti podsticaj za emotivnu manipulaciju jer dete može zaključiti da na kartu vaše krivice može dobiti nešto što želi.
- preterano izvinjavanje može razviti kod dece naviku da odgovornost za svoje ponašanje prebacuju na vas.
- preterano izvinjavanje može učiniti da ljudi pomisle da imate neke prikrivene namere zbog kojih glumite poniznost.
Kada se ne treba izvinjavati?
- kada ste uradili najbolje što ste mogli. Niste dužni da budete bezgrešni, roditeljstvo je proces učenja. Umesto izvinjenja koje niko nije tražio, fokusirajte se na promenu pristupa ili rešenje za nastali problem.
- zbog bezazlenih grešaka za koje ni vi ne biste krivili druge. Nemate zašto da se izvinjavate ako vam je zagorelo jelo ili niste uspeli da uparkirate iz prve. S druge strane, ako dete zakasni u školu zato što ste se uspavali, to već nije sitnica koja nikom ne šteti.
- kada su tuđa osećanja povređena zbog njihovih nerealnih očekivanja a ne zbog vaše greške. Ako je ružno vreme sprečilo porodični odlazak u akva park, i vaše dete je razočarano, tužno ili besno, ta osećanja, iako razumljiva, nemaju veze sa vama i nemate zbog čega da mu se izvinjavate.
- kada možete da kažete hvala umesto izvini (hvala na strpljenju/razumevanju/što si uočio/la moju grešku). Na taj način ističemo doprinos i podižemo samopoštovanje oštećenog, što je veća nagrada od pukog „izvini“.
- zbog toga što ste rekli „ne“, „ne može“, „neću“ „ne želim“ „ne sviđa mi se“. Ne izvinjavajte se za granice koje ste postavili kao roditelj.
- zbog toga što niste uvek na raspolaganju i raspoloženi. Ukoliko ste većinu vremena osetljivi na detetove potrebe i posvećeni, nemate razloga da se izvinjavate za trenutke kada to niste.
- kada ne mislite da ste zaista pogrešili i izvinjenje zvuči prazno i lažno. Ne izvinjavajte se samo zato što to neko očekuje od vas ili da biste izbegli konflikt.
Kako ćete znati kada je izvinjenje zaista potrebno?
Najbolji kriterijum po kome ćete znati kada neki vaš postupak zaslužuje pravo izvinjenje je da je to nešto za šta sama reč „izvini“ nije dovoljna. Bilo da je reč o namernoj ili nenamernoj grešci, ne možete izbeći odgovornost ukoliko je vaš postupak izazvao ozbiljne posledice po druge. Kada uradimo nešto što zahteva izvinjenje, obično ćemo se osećati zaista loše i žaliti zbog onoga što smo uradili, jer nismo postupili u skladu sa sopstvenim vrednostima.
Kako se izvinjavati?
- izvinjenje treba da oštećenom pruži osećaj da ste ga čuli i videli i prepoznali da ste mu naneli bol, i pokaže da vam je taj odnos važan. Zato prvo saslušajte šta ima da kaže pre nego što pristupite izvinjenju.
- puko „izvini“ ne mora ništa da nas košta. Da bi izvinjenje donelo zadovoljenje oštećenom, potrebno je da preuzmemo odgovornost, iskažemo žaljenje, iskupimo se i obećamo da se to neće ponoviti. Iskupljenje obično podrazumeva da platimo neku dodatnu cenu i tako simbolično „oštetimo“ sebe i izjednačimo se sa oštećenim.
- ne treba objašnjavati kako je došlo do greške i opravdavati se, jer to ne donosi nikakvu satisfakciju oštećenom. Ne radi se o vama. Ako smatrate da postoji opravdanje, onda i niste krivi i ne treba da se izvinjavate. Ako jeste krivi, nije važno zašto ste pogrešili, već šta ćete učiniti da to ne ponovite. Izvinjenje treba da nosi obećanje da svoju grešku nećete ponoviti u budućnosti.
- ne prepričavate svoju grešku i njene detalje jer je time urezujete u pamćenje drugih i stvarate sebi loš imidž. Greške priznajte implicitno, ne mašite njima, ne posipajte se pepelom, ne kritikujte sebe, ne nabrajajte svoje mane.
- znajte kada treba da stanete. Nekada vaše izvinjenje neće biti prihvaćeno, i preterano izvinjavanje tu ne pomaže. Ne insistirajte da ono bude primljeno, niko nije dužan da vam oprosti. Nekada je potrebno vreme a nekada oprost neće ni doći. Ukoliko ste vi učinili sve što je u vašoj moći da se iskreno izvinite, doživećete olakšanje i znaćete da ste postupili ispravno, i moći ćete da nastavite dalje sa osećanjem integriteta i samopoštovanja, iako je neke svoje greške teško prihvatiti i zaboraviti. S druge strane, ako se od vas traži iskupljenje veće nego što vi smatrate da je opravdano i neophodno, i vi tome udovoljite, možete završiti sa osećajem ogorčenosti i nezadovoljstva.