Ovog utorka jedna mudra stara jevrejska priča koju sam iskopala na nekom ruskom sajtu:
Bila jedna siromašna jevrejska porodica. Imali su mnogo dece, ali nikad dovoljno novca. Majka je radila do iznemoglosti - kuvala je, čistila, vikala na decu i delila im ćuške, glasno se žaleći na život.
Konačno, istrošena, otišla je kod rabina po savet kako da postane dobra majka.
Izašla je iz rabinove kuće tiha i zamišljena. Od tada je postala druga osoba. Ne, porodica nije odjednom dobila više novca, a ni deca nisu postala poslušnija. Ali sada ih majka više nije grdila, a prijateljski osmeh joj nije silazio s lica. Jednom nedeljno je išla na pijacu, a po povratku se zaključavala u sobu na nekoliko sati.
Deca su bila radoznala. Jednog dana su uprkos zabrani krišom pogledala majku kroz ključaonicu. Sedela je za stolom i pila čaj sladeći se kiflicom!
"Mama, šta to činiš? Šta je sa nama?!" – ogorčeno su uzvikivala deca.
"Psst, deco!" – odgovorila je važno. "Činim sebe srećnom mamom!"
Naravoučenije: Pre nego što sebe daš drugima, pobrini se da imaš šta da daš!